Povodom obilježavanja Svjetskog dana mira u sklopu programa Škole za Afriku, pedagoginja je učenicima predmetne nastave održala predavanje o Desmondu Tutuu, jednom od najistaknutijih svjetskih vođa.
Desmond Tutu (1931.-2021.) je bio južnoafrički nadbiskup, borac protiv apartheida i dobitnik Nobelove nagrade za mir. Poznat je po svom vodstvu i borbi za ljudska prava.
Učenici su se upoznali s pojmovima kao što su apartheid i segregacija.
Apartheid – načelo rasnog odvajanja i diskriminacije koju je bijela manjina provodila prema domorocima i neeur. narodnostima u Južnoafričkoj Republici.
Politika zasnovana na načelu aparthejda bila je najgrublja diskriminacija autohtonoga stanovništva u svim područjima javnog života (stanovanje u rezervatima, ograničenje slobode kretanja, zabrana udruživanja, stjecanja vlasništva, sklapanja mješovitih brakova i spolnih odnosa među pripadnicima različitih rasa, zabrana uporabe javnih prijevoznih sredstava, športskih terena, zabrana posjećivanja kulturno-zabavnih ustanova, pa čak i crkava). Kršenje aparthejda kažnjavalo se prema kaznenim zakonima. Cilj te politike bio je održavanje vladavine bijele manjine i suzbijanje oslobodilačke borbe autohtonog stanovništva koje je bilo stalan izvor jeftine radne snage.
Segregacija – odvajanje, izdvajanje ili razdvajanje ljudi i skupina na temelju kriterija poput rase, vjere, spola, nacionalnosti, etničke pripadnosti ili imovinskoga stanja, a često uz kršenje ljudskih prava.
Desmond Tutu je odrastao je u strogo segregiranoj Južnoj Africi. Ipak, unatoč tome imao je sretno djetinjstvo. Godine 1978. imenovan je kao generalni tajnik Vijeća Crkava (Council of Churches) njegove države i postao vodeći glasnogovornik za prava crnaca u Južnoj Africi. Tijekom 80-ih odigrao je ključnu ulogu u privlačenju nacionalne i internacionalne pozornosti na nepravde apartheida. Postao je jedan od najuglednijih i najvještijih govornika u južnoafričkom pokretu protiv apartheida i lice borbe protiv apartheida. Zbog toga je 1984. godine dobio Nobelovu nagradu za mir. Kasnije je predsjedao Komisijom istine i pomirenja (Truth and Reconciliation Comission). Tijekom godina nastavio je privlačiti pozornost na pitanja društvene pravde. Bavio se pitanjima liječenja tuberkuloze, prevencije HIV-a, klimatskih promjena i prava na dostojanstvenu smrt kod smrtno bolesnih ljudi.
