Našu je školu posjetila njezina bivša učenica, gospođa Ankica Špoljarić, rođena 1941. godine, koja je nakon mnogo desetljeća ponovno zakoračila u prostorije u kojima je provela svoje djetinjstvo. Trenutak povratka u školske klupe bio je ispunjen golemim emocijama, a gospođa Ankica s puno je sjete i ponosa oživjela sjećanja na svoje učeničke dane s kraja četrdesetih i početka pedesetih godina prošlog stoljeća. Ovaj dirljivi susret generacija podsjetio nas je da školska zgrada nije samo mjesto učenja, već trajni čuvar neprocjenjivih uspomena, povijesti i zajedničkih korijena našeg kosinjskog kraja.
Vidjeti kako škola izgleda danas, susresti se s novim generacijama i osjetiti taj miris prošlosti u trenu vrati čovjeka u dane djetinjstva. Takvi trenuci često donose mješavinu sreće, ponosa, ali i sjete za prohujalim vremenima.
Sjećanja gospođe Ankice na njezine učeničke dane pravi su prozor u povijest Kosinja. Kad je ona krenula u školu kasnih 1940-ih i ranih 1950-ih, školske klupe bile su prepune djece, a svakodnevica je izgledala potpuno drugačije od današnje – od pisanja pločicama i kredom, preko stroge discipline, pa sve do pješačenja kilometrima po ličkom snijegu do školske zgrade.
Gospođa Ankica Kosinj je zamijenila Zagrebom, ali se uvijek voli vraćati na svoje ognjište.
Slušati takve priče iz prve ruke neprocjenjivo je bogatstvo za današnje generacije, jer im pokazuje koliko se život promijenio, ali i kako su neke osnovne vrijednosti, prijateljstva i školske radosti ostale iste.
