Obilježili smo Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta.

S dubokim smo se poštovanjem prisjetili patnje, stradanja i žrtava židovskog naroda.

Prisjećanje je naša obaveza prema žrtvama holokausta.

Podučavanjem učenika o holokaustu borimo se za svijet u kojem se to više nikada neće ponoviti, svijet u kojem će tolerancija, dijalog te međusobno uvažavanje postati temelj i trajni zalog mira.

Posebno emotivna i potresna bila je interpretacija pjesme „Leptir“ stradalog Pavela Friedmana.

Prisjetili smo se stradalih izradom leptira koji simboliziraju stradalu djecu u holokaustu.

Leptir (Ovu pjesmu napisao je Pavel Friedmann u koncentracijskom logoru Theresienstadt 4. lipnja 1942. Dana 29. rujna 1944. deportiran je u Auschwitz gdje je ubijen.)

Posljednja, baš posljednja,
tako bogato, jarko, blistavo žuta.
Možda kad bi sunčeve suze pjevale
o bijelom kamenu…

Takva, takva žuta boja
nošena je lagano visoko gore.
Otišla je, siguran sam, jer je htjela
poljubiti svijet zbogom.

Sedam tjedana živim ovdje,
zatvoren u ovom getu,
ali ovdje sam pronašao svoje ljude.
Maslačci me zovu
i bijele kestenjaste svijeće u dvorištu.
Samo što nikad nisam vidio drugog leptira.

Taj leptir je bio posljednji.
Leptiri ne žive ovdje,
u getu.

Pavel Friedmann